Dramska predstava „VJENČANICA OD BIJELE TAME (za Marinu Malič)“ skrojena je: od djela Daniila Harmsa, od kratkih video-ulomaka s izložbe, iz cabareta i igranih filmova, od crtića „Daniil Ivanoviču, oženi me“ Petre Zlonoga. Glazbena je podloga predstave domaći punk i Novi val…

NA SCENI se smjenjuju:
- monolozi Marine Malič, sjećanja na muža,
- prizori iz piščeva života
- kratke drame, priče i pjesme Daniila Harmsa.

ZAŠTO s proljeća 2013. na repertoaru naših mlađih amatera „teški“ ruski pisac Daniil Ivanovič Harms (1905.-1942.)? Nije li on stranac u noći, pisac u trapericama, buntovnik s razlogom, avangardist, underground, čudnovati genijalac s ruba, „huligan, defetist i klasni neprijatelj“ ,kako ga je staljinistička vlast etiketirala i likvidirala u svojim čistkama?

Zar diktaturi 20-ih i 30-ih godina 20.st. u Sovjetskom Savezu, nije nalik, po totalitarnom ustroju, bešćutni neoliberalni kapitalizam danas, na Zapadu? Kolhozi onda, korporacije sada. Logori u Sibiru, lageri(skladišta) shopping-centara na kraju grada. Duh onog obezličenog zadrugarstva kao duh ovoga brutalnog poduzetništva…

Protiv države koja kontrolira javno, ideologije socijalističkog realizma koja sprječava privatno, a za demokraciju, za pojedinca, za snove – ustao je naš pisac.

Dakle, Harms nije pao s Marsa! Taj „punker“ bi bio junak našeg doba, mladić sa zidića, surfer na novom valu, „totalno drukčiji od drugih“…Da, da, “uzmite mi sve, ali snove vam ne dam!“ Ove riječi Radovana Ivšića potpisao bi i nadrealist Daniil Harms, koji se također protivio pravilima tradicije, a zalagao za nihilizam (u spoznaji) i anarhizam (u politici).Slijedio je brazdu Rimbeauova Pijanog broda, utro put Ionescovu teatru apsurda, naslutio Kafkin Proces...

Blizak dadaizmu, u inat diktaturi, a prkoseći malograđanštini, s kolažem besmislica kao štitom jurišao je na tvrđavu gluposti. I junački pao – za pjesmu, za slobodni stih!

Zapadno orijentiran, germanofil, kršćanin, borac za „jedinstvo različitosti“, EU-građanin par excellence, Daniil Harms je naš suvremenik!

Danas bi, sigurno, on bio autor onog grafita na studentskoj menzi: Dajem Bolognu za bolognese! Svojevremeno, bockao je sovjetski totalitarni  sustav, npr., apsurdni ustroj kolhoza ili zadruge, u koju je dospjela njegova aristokratkinja Marina da bi timarila krave.

Kuća Marine Malič, Harmsove udovice, bila je „BIBLIOTEKA, koju neki nazivaju i svijetom, bezgranična i periodična…“(Borges). Od djetinjstva je živjela u svijetu knjige velikoga grada Sankt Peterburga: svoga doma, po klubovima, u slavnom Ermitažu, Zimskom dvorcu, s mužem književnikom…

Iz života  u emigraciji, nakon pedeset godina u Venezueli, rado se sjeća jedino svoje knjižare. Najudobnije joj je bilo u fotelji od knjiga. Rado se šetala gradom, hodala uz prugu, stajala na kolodvoru i, čekajući vlakove, čitala, dugo u  starost, samotnu starost juga, dok joj je muž Danja, optuživan, osuđivan, proganjan, zatvaran, umro mlad od gladi, bio žrtva vlasti u vremenu bez duše i lica.

Budući da ovog pisca zanima samo besmislica, racionalnu komunikaciju držao je nemogućom. Njegov je osnovni literarni postupak paralela ŽIVOT- TEKST. Bilježio je svakodnevno: neobične slučajeve, obične besmislice, pisao apsurdne minijature, u notese, bilježnice, na  ulaznice, račune…Drame su mu nedovršene, a dijalozi su često dodatak prozi, priče nepovezane, isprekidane - hrpa krhotina…

„Svi se ti komadi i komadići neprestano prepleću, gužvaju i pršte stvarajući jedan novi umjetnički svijet, svijet Daniila Harmsa, čarobnjaka koji od razbacanih besmislica stvara zadivljujući Smisao postojanja“ (Irena Lukšić).

Podsvjesno, tamno i snovito zapisivao je spontano, automatski i slobodno. Njegovu poetiku čine: očuđenje, izvrtanje, parodiranje, uporaba paradoksa, crnog humora…Bio je cinik, bolji od najboljega, NADnadrealist!

Daniil Harms je živio san, a sanjao život, u kući punoj simbola: hrpa papira, bijeli listovi kao zastave, stolica od knjiga, snop svezaka, plast novina, brdo od potvrda…Dok je vlast ostvarivala planove petoljetke, pjesnik je realizirao metafore: pojest će, ako treba, novine sa slikom! Harms koji je ugrabio koncesiju na nonsense, dobio bi i onu na izvoz santa leda u Ekvador u ljetnom periodu. Je li on dao oglas da se prodaje teren u Sibiru? Alkemijskim trikovima čistio je Nevu od olova.Tone olova za malo sunca, zlata! Zanesen pisanjem, nacrtao je smijeh zaleđen na rijeci rodnoga grada Sankt Peterburga.

Slične pojave, tzv. harmsarije, nalaze plodno tlo i povoljno ozračje i danas i ovdje: korporacijski ka-ka-pi-pi-talizam (kojem se netko narugao ovim kalamburom) mnogi smatraju novim totalitarizmom.

A one ruske punkerice, koje su se lani pobunile protiv vlasti i proglasile  se sljedbenicama Daniila Harmsa, „odmaraju se“ u radnom logoru, valjda negdje u Sibiru.

Davno, davno, puno prije aktualnoga Hasselova poziva Europljanima na pobunu, pobunio se građanin H. i jedne bijele sjeverne noći, dok su se sudarale  sante leda ploveći Nevom, nestao u bijeloj tami.

Eto zašto Harms i ove naše harmsarije!

(Zdravko Todorović, prof., vositelj DAD-a POU Vodice)